Po broju žena koje godišnje obole i preminu od raka grlića materice Srbija se, nažalost, nalazi na samom evropskom vrhu. Razlog je, pre svega, neobaveštenost žena o važnosti preventivnih ginekoloških pregleda.
Glavni uzročnik karcinoma grlića materice (cerviksa) je infekcija humanim papiloma virusom (HPV). Postoji preko 150 različitih HPV genotipova i većina njih izaziva benigne promene na koži i sluzokoži, dok samo neki genotipovi mogu da izazovu maligne promene na ćelijama sluzokože grlića materice i stoga se zovu ‘visoko-rizični’ genotipovi. HPV16 i HPV18 odgovorni su za preko 70% svih karcinoma grlića materice, pa se infekcija ovim genotipovima smatra najvećim faktorom rizika za oboljevanje. Sa druge strane, neki HPV genotipovi (najčešće HPV6 i HPV11) mogu dovesti do nastanka genitalnih bradavica (kondiloma), ali nisu u vezi sa nastankom karcinoma, pa se zovu ‘nisko-rizični’ tipovi.
HPV se u najvećem broju slučajeva prenosi direktnim seksualnim kontaktom i smatra se najčešćom polno prenosivom infekcijom. Većina ljudi bude u nekom periodu života zaražena HPV virusom, ali infekcija često prolazi spontano, bez simptoma i posledica. Međutim, imunološki sistem nekih žena se ne izbori sa HPV-om, a dugotrajna infekcija visoko-rizičnim genotipom HPV značajno povećava rizik za nastanak karcinoma. Razvoju karcinoma grlića materice pored rizičnih seksualnih kontakata doprinose i dodatni faktori kao što su pušenje, loš socio-ekonomski status, oslabljen imunitet i genetička predispozicija. Period između infekcije HPV-om i nastanka karcinoma je dug, traje godinama (često i duže od 10 godina), a tokom ovog perioda na ćelijama grlića prvo nastaju premaligne promene (CIN – cervikalna intraepitelna neoplazija), koje se postepeno transforimišu u karcinom.
Redovni ginekološki pregledi imaju za cilj da otkriju postojanje prekanceroznih promena na grliću materice pre nego što se one razviju u karcinom. Takve promene se u većini slučajeva mogu otkloniti relativno jednostavnim hirurškim intervencijama koje ne ostavljaju posledice na seksualni život žene ili njenu reproduktivnu sposobnost.
U toku preventivnog ginekološkog pregleda se uzima bris sa grlića materice koji se zatim u laboratoriji analizira pod mikroskopom (Papanikolau, Pap ili PAPA test). Može se uraditi i kolposkopija: pregled epitela vagine, vulve i grlića materice pomoću uveličavajućeg instrumenta – kolposkopa. Ukoliko se detektuju izmenjene ćelije epitela, potrebno je uzeti bris sa grlića materice za analizu prisustva visoko-rizičnih tipova HPV, a u nekim slučajevima se radi i biopsija – uzimanje malog komada tkiva radi patohistološke analize. U mnogim razvijenim zemljama se, umesto PAPA testa, kao osnovni test za prevenciju karcinoma grlića materice koristi HPV analiza ili se istovremeno rade i PAPA test i HPV analiza. Time se prevazilaze ograničenja PAPA testa, pre svega njegova nedovoljna pouzdanost – npr. dešava se da nalaz PAPA testa bude uredan a da žena ima prekancerozne promene na grliću materice, što za posledicu ima propuštenu priliku za pravovremeno lečenje.
Rak grlića materice je u razvijenim zemljama skoro iskorenjen, zahvaljujući efikasnim programima za prevenciju i ulaganju u dijagnostičke testove za rano otkrivanje prekanceroznih stanja. Od pre desetak godina postoji i vakcina protiv HPV i masovno se koristi u razvijenim zemljama Severne Amerike i Zapadne Evrope. Međutim, ova vakcina ne uključuje imunizaciju na sve visoko-rizične HPV genotipove, tako da i vakcinisane žene moraju ići na redovne ginekološke preglede. HPV vakcinacija se preporučuje devojčicama od 12. godine, pre nego što stupe u seksualne odnose, a efikasna je i kod starijih devojaka i žena, ali samo ako se utvrdi da već nisu inficirane HPV virusom.
I u Srbiji postoji organizovani skrining program za rano otkrivanje raka grlića materice, ali je pre svega obaveza svake žene da brine o svom zdravlju i redovno posećuje ginekologa.
Najpreciznija tehnika za detekciju HPV je PCR (lančana reakcija polimeraze), kojim se zapravo detektuje genetički materijal (DNK) virusa. Ova metoda je veoma osetljiva, njome se može detektovati čak i najmanja količina virusa u cervikalnom brisu. Takođe, jedino PCR metodom koja se bazira na detekciji virusne DNK se može utvrditi koji HPV genotip je prisutan u cervikalnom brisu. U laboratoriji DNK LAB HPV analiza se radi Real-Time PCR metodom na savremenim aparatima poznatog proizvođača Applied Biosystems, a obavljaju je stručnjaci sa decenijskim iskustvom stečenim u prestižnim evropskim laboratorijama. Ova metoda, pored određivanja tačnog HPV genotipa, omogućava i HPV kvantifikaciju – precizno određivanje broja genomskih kopija HPV u ispitivanom uzorku.
Da biste saznali više o HPV analizi možete telefonom ili emailom zakazati besplatnu konsultaciju sa stručnjacima laboratorije DNK LAB.